Centar za jezična istraživanja

Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet

CJI predavanje – dr.sc. Tihana Kraš, dr.sc. Maja Miličević: Anaphora resolution in L1 Italian and Serbian by trainee translators from L2 English. 22.4.2015.

Objavljeno 21/10/2015

Maja Miličević (Sveučilište u Beogradu), Tihana Kraš (Sveučilište u Rijeci), 22.4.2015., 14:00, Filozofski fakultet, Prostorija 105

 

Interpretacija anafore u talijanskome i srpskome jeziku kod prevoditelja početnika koji prevode s engleskoga

 

Istraživanja pokazuju da se prijevodi s drugoga na prvi jezik razlikuju od neprevedenih tekstova na istome jeziku u područjima koja su problematična u usvajanju drugoga jezika i zaboravljanju prvoga jezika; pretpostavlja se i da se jezik prevoditelja mijenja na sličan način kao kod zaboravljanja jezika. U ovom se istraživanju bavimo tim pitanjima proučavajući interpretaciju anafore u talijanskome i srpskome jeziku.

Osobne zamjenice u funkciji rečeničnoga subjekta u talijanskome i srpskome mogu biti izrečene i neizrečene. Unutar rečenice, neizrečene zamjenice preferiraju element u funkciji rečeničnoga subjekta, dok izrečene zamjenice preferiraju element koji nije u funkciji rečeničnoga subjekta. Kod Sorace i Filiaci (2006) i Tsimpli et al. (2004) učenici talijanskoga kao drugoga jezika i osobe koje su počele zaboravljati svoj prvi jezik, kod kojih je drugi jezik bio engleski, interpretirali su izrečenu zamjenicu kao subjekt češće od izvornih govornika (koji nisu počeli zaboravljati svoj prvi jezik). Cardinaletti (2005) je interpretirala prečesto korištenje izrečene zamjenice u prijevodima s engleskoga na talijanski kao znak zaboravljanja prvoga jezika kod prevoditelja.

Kako bismo istražile ima li znakova promjene prvoga jezika kod prevoditelja početnika, provele smo istraživanje o interpretaciji anafore unutar rečenice kod dvije skupine izvornih govornika: prevoditelja s engleskoga na talijanski/srpski jezik i kontrolnih ispitanika neprevoditelja. Koristile smo zadatak odabira slike (adaptacija Tsimpli et al. 2004), koji je zahtijevao od ispitanika da čitaju rečenice s neizrečenim ili izrečenim zamjenicama, koje su prethodile potencijalnim elementima na koje se odnose ili ih slijedile, i povežu rečenice s jednom od tri slike, na kojima je element bio prikazan kao subjekt, objekt ili izvanrečenični element.

Prevoditelji nisu interpretirali izrečenu zamjenicu kao objekt češće od neprevoditelja u niti jednome jeziku, što upućuje na to da u fazi obuke proces zaboravljanja prvoga jezika još nije započeo kod prevoditelja. To objašnjavamo s obzirom na interakciju jezika izvornika, dužine prevoditeljskoga iskustva i metalingvističkoga znanja.

 

Bibliografija

Cardinaletti, A. (2005). La traduzione: un caso di attrito linguistico. U A. Cardinaletti i G. Garzone (ur.) L’italiano delle traduzioni. Milano: FrancoAngeli. 59–83.

Sorace, A. i Filiaci, F. (2006). Anaphora resolution in near-native speakers of Italian. Second Language Research 22. 339–368.

Tsimpli, I., Sorace, A., Heycock, C. i Filiaci, F. (2004). First language attrition and syntactic subjects: A study of Greek and Italian near-native speakers of English. International Journal of Bilingualism 8. 257–277.


Vrati se natrag »